Izvor: Pixabay
Nezaposlenost mladih jedna je od tema koja se u Hrvatskoj dugo promatra kao društveni, gospodarski i osobni izazov. Iako se stanje na tržištu rada posljednjih godina poboljšava, mladi i dalje često ulaze u svijet rada iz nesigurne pozicije: s malo iskustva, nedovoljno razvijenim profesionalnim kontaktima, nejasnim informacijama o mogućnostima i osjećajem pritiska da što prije pronađu svoje mjesto.
U hrvatskom društvu nezaposlenost mladih nije nova pojava. Kroz različita razdoblja ona je bila povezana s gospodarskim promjenama, krizama, promjenama u obrazovanju, migracijama i nesigurnim oblicima rada. Posebno nakon gospodarske krize 2008. godine, a zatim i tijekom pandemije bolesti COVID-19, mladi su se često nalazili među onima koji najteže dolaze do prvog stabilnog zaposlenja ili prvi gube posao u razdobljima nestabilnosti. Poslovi na određeno vrijeme, sezonski rad, povremeni angažmani i nedostatak radnog iskustva dodatno su otežavali njihov položaj.
Danas je situacija povoljnija nego u nekim ranijim razdobljima. Ipak, opći pad nezaposlenosti ne znači da su svi mladi u jednako dobroj poziciji. Oni koji tek izlaze iz škole, nemaju radnog iskustva ili dolaze iz sredina s manje dostupnih prilika i dalje trebaju dodatnu podršku.
Posebno osjetljiva skupina su mladi koji nakon završetka srednje škole ne nastavljaju obrazovanje, nego odmah izlaze na tržište rada. Za njih taj prijelaz može biti vrlo zahtjevan. U kratkom vremenu od njih se očekuje da donose odluke o zanimanju, prihodima, samostalnosti, prijavama na natječaje, razgovorima za posao i odnosu prema poslodavcima. Mnogi tada prvi put ulaze u sustav koji ima svoja pravila, očekivanja i administrativne korake, a često nemaju dovoljno informacija o tome kako se pripremiti.
Mladi koji ne nastavljaju školovanje mogu se osjećati nesigurno, izgubljeno ili manje vrijedno u usporedbi s vršnjacima koji upisuju fakultet. Neki osjećaju pritisak obitelji ili okoline, neki se boje da neće biti dovoljno dobri, a neki ne znaju kako objasniti svoje vještine i interese poslodavcu. Nezaposlenost u toj životnoj fazi može utjecati na samopouzdanje, motivaciju, dnevnu rutinu i osjećaj pripadnosti. Nije rijetkost da mlada osoba nakon nekoliko neuspješnih prijava počne sumnjati u sebe, odgađati nove pokušaje ili zaključiti da „nema šanse“.
Upravo zato je važno nezaposlenost mladih promatrati šire od same statistike. Ona nije samo pitanje broja prijavljenih na evidenciju nezaposlenih. Ona uključuje pitanje samopouzdanja, informiranosti, socijalnih vještina, mentalnog zdravlja, dostupnosti podrške i mogućnosti da mlada osoba dobije priliku učiti iz pokušaja. Eurostat, primjerice, prati i udio mladih koji nisu zaposleni, nisu u obrazovanju i nisu u osposobljavanju, takozvanu NEET skupinu.
Budućnost tržišta rada donosi dodatne promjene. Od mladih će se sve više očekivati prilagodljivost, spremnost na učenje, digitalne vještine, komunikacija, timski rad i sposobnost rješavanja problema. To ne znači da svaka mlada osoba mora odmah znati što želi raditi cijeli život.
Priprema za tržište rada počinje malim, konkretnim koracima. Prvi je razumjeti vlastite vještine: što znam, što mogu, što me zanima i u čemu sam dosad bio ili bila dobra. Drugi je naučiti kako te vještine prikazati kroz životopis, motivacijsko pismo i razgovor za posao. Treći je razvijati naviku aktivnog traženja informacija: pratiti natječaje, informirati se o mjerama zapošljavanja, pitati za savjet i ne čekati da prilika dođe sama. Četvrti je raditi na komunikaciji, jer se dobar prvi dojam ne stvara samo diplomom ili radnim iskustvom, nego i načinom na koji osoba govori o sebi, svojim interesima i spremnosti na učenje.
Važno je mladima jasno reći da nesigurnost na početku nije neuspjeh. Normalno je ne znati sve. Normalno je imati tremu prije razgovora za posao. Normalno je dobiti odbijenicu. Ono što je važno jest da mlada osoba ne ostane sama u tom procesu i da zna da postoji podrška koja joj može pomoći da sljedeći korak bude sigurniji.
U Hrvatskoj se posljednjih godina sve više govori o aktivaciji mladih, dostupnosti savjetovanja i važnosti izvaninstitucionalne podrške. Uz institucije sustava, važnu ulogu imaju i organizacije civilnog društva koje mogu mladima ponuditi fleksibilniji, individualniji i pristupačniji oblik podrške.
Upravo se na te potrebe nadovezuje program „Aktivni za posao vol. 2 - bolja perspektiva“. Program je namijenjen mladim nezaposlenim osobama u riziku od socijalne isključenosti te im pruža individualnu podršku, podršku za zapošljavanje, grupne radionice i socijalnu podršku. Kroz aktivnosti se mladi osnažuju za izradu životopisa i motivacijskog pisma, pripremu za razgovor za posao, razvoj komunikacijskih vještina, organizaciju vremena, jačanje samopouzdanja i aktivnije uključivanje na tržište rada.
Projekt polazi od jednostavne ideje: mladi ne trebaju samo informaciju da posao postoji, nego podršku da se za njega pripreme, ohrabrenje da pokušaju i prostor u kojem mogu razviti sigurnost u sebe. Nezaposlenost mladih zato nije samo izazov koji treba mjeriti, nego pitanje na koje zajednica treba odgovoriti konkretnom podrškom.
Projekt se provodi u partnerstvu s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje i Centrom za razvoj mladih, a uz financijsku podršku Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.